Obris...

I jutros opet... ni od kud, obasjana jutarnjim zracima sarena laza...obris njenog levog ramena na mom jastuku...i kunem se, na tren osetih miris...
I tako najcesce pocne dan...umorne ruke trljaju sanjive oci u neverici...umesto jutarnje mantre...njeno ime na usnama...

Harlekin.